Nova otkrića o ljudskom telu ne objavljuju se u knjigama i publikacijama o biologiji, već sa IT tematikom
Mi, kao ljudi, nalazimo se pred velikim izazovom da dar koji smo dobili, koji se smatra najvrednijim u celom kosmosu, zamenimo i poklonimo silicijumskoj tehnologiji – i time ga zauvek izgubimo, isticao je na seminaru „Pure human“ u Bazelu Greg Brejden, naučnik, istraživač, međunarodni predavač i petostruki autor bestselera sa liste „New York Times“ i jedan je od pionira savremenog pristupa koji povezuje nauku, ljudski potencijal i društvene promene.
Mi smo, možda, poslednja generacija „čistih ljudi“, povezanih za Izvorom, poljem i ako odgovorno ne pristupimo tehnološkom razvoju, ono što sada imamo – nikada nećemo povratiti. A to što imamo – nismo ni svesni koliko je dragoceno! Upravo dekodiranju naše DNK i predstavljanju značaja našeg tela za božansko, Greg Brejden je strastveno i emotivno posvetio ovaj seminar, prikazujući nam pregršt naučnih dokaza, snimaka ćelija, neurona, magnetnih polja, artefakata iz celog sveta – koji na različitim jezicima, u osnovi, pričaju istu priču: kraljevstvo je u nama. „Vaš zadatak je da delite savršenu svetlost nesavršenom svetu! Vaš posao je da nađete savršenu koherenciju i donesete je u svet haosa!“, poručio je dr Brejden.
Tokom karijere radio je na rešavanju složenih problema i kriznih situacija u vodećim svetskim kompanijama, uključujući Cisco Systems. Danas je njegov rad posvećen istraživanju ljudske prirode, svesti i mogućnosti da nova naučna saznanja promene način na koji razumemo sebe i svet u kojem živimo. Autor je 12 nagrađivanih knjiga prevedenih na više od 40 jezika, učestvovao je u 27 filmskih projekata, a 2020. godine nominovan je za prestižnu Templetonovu nagradu.
Vaš zadatak je da delite savršenu svetlost nesavršenom svetu
Jedna od zanimljivijih ideja koje Greg Brejden predstavlja u svojim predavanjima i knjigama jeste da DNK nije samo biološki zapis koji određuje kako se naše telo razvija i funkcioniše, već i svojevrsna antena koja ostvaruje interakciju sa okruženjem. Prema njegovom tumačenju, DNK ne treba posmatrati isključivo kao molekul koji čuva nasledne informacije, već kao deo mnogo složenijeg sistema razmene informacija između čoveka i sveta. Brejden ovu ideju povezuje sa elektromagnetnim poljima, ljudskim emocijama, svešću i mogućnošću da naše unutrašnje stanje utiče na biološke procese.

Naučna studija: DNK kao fraktalna antena
Jedan od najvažnijih radova sa kojima se može povezati Brejdenova tvrdnja objavljen je 2011. godine, a autori su Martin Blank i Reba Goodman (Univerzitet Kolumbija) – „DNA is a fractal antenna in electromagnetic fields“ u časopisu „International Journal of Radiation Biology“, 87(4), 409–415.
Fraktalna antena je struktura koja zahvaljujući svom obliku može da ostvaruje interakciju sa elektromagnetnim talasima različitih frekvencija. Istraživači su analizirali električna svojstva DNK, njenu strukturu i reakcije na elektromagnetna polja a njihov zaključak bio je da određena svojstva DNK odgovaraju karakteristikama fraktalnih antena.
Fraktalne antene koriste se u savremenim komunikacionim tehnologijama. Njihova specifična geometrija omogućava interakciju sa više frekvencijskih opsega. Blank i Gudman razmatrali su da li električna svojstva i složena prostorna organizacija DNK mogu omogućiti slične interakcije.
Dvostruka spirala DNK organizovana je u složene prostorne strukture, povezane sa proteinima i drugim molekulima unutar ćelije. Autori su ukazali na dve karakteristike koje smatraju značajnim: elektronsku provodljivost i samosličnost, odnosno određene strukturne obrasce koji se mogu ponavljati na različitim nivoima organizacije. Prema njihovoj hipotezi, ova svojstva mogla bi da doprinesu interakciji DNK sa elektromagnetnim poljima iz okruženja.

Od elektromagnetnih polja do ljudske svesti
U svojim predavanjima i razgovorima govori o mogućnosti da DNK funkcioniše kao antena koja učestvuje u razmeni informacija sa okruženjem, a ovu ideju povezuje sa ljudskim emocionalnim stanjima i svešću. Prema njegovom tumačenju, emocije nisu samo psihološki doživljaji, već fiziološka stanja koja mogu imati posledice po funkcionisanje organizma. Brejden pretpostavlja i da promene u organizaciji DNK mogu biti povezane sa načinom na koji ona ostvaruje interakciju sa elektromagnetnim poljima.
Njegova dalja interpretacija uključuje mogućnost povezanosti ljudske svesti sa širim informacionim poljem, čime svest nije samo lokalna, kako neurolozi potvrđuju istraživanjima i ispitivanjima mozga, već je i nelokalna. Ideja o DNK kao anteni privlači pažnju zato što otvara mogućnost da je naša povezanost sa svetom složenija nego što smo navikli da mislimo. Nauka nastavlja da istražuje fizička svojstva DNK, načine na koje ćelije odgovaraju na signale i mehanizme koji povezuju organizam sa njegovim okruženjem.
Da li je u našem genetskom zapisu skrivena poruka?
Greg Brejden u svojoj knjizi „The God Code: The Secret of Our Past, the Promise of Our Future“ iz 2004. godine iznosi tvrdnju da u hemijskoj strukturi ljudske DNK moguće je pronaći poruku koja, prevedena pomoću drevnih alfabeta, glasi „Bog, večan, unutar tela“. Brejden smatra da ova poruka ukazuje na zajedničko poreklo čovečanstva i na dublju povezanost ljudskog života sa onim što različite duhovne tradicije nazivaju božanskim.
Poruka o božanskom prisustvu u ljudskom telu mogla bi nas podsetiti da vrednost čoveka ne zavisi od religije, kulture ili društvenog položaja
Brejden polazi od gematrije, tradicionalnog postupka kojim se slovima hebrejskog alfabeta pripisuju numeričke vrednosti. Zatim bira određene numeričke osobine hemijskih elemenata i povezuje ih sa hebrejskim slovima. Tvrdi da se tako otkriva poruka koja upućuje na božansko prisustvo u svakom čoveku, bez obzira na njegovo poreklo, religiju ili kulturu. Posebno se poziva na drevni jevrejski mistični tekst „Sefer Jecira“ (Sefer Yetzirah), koji razmatra odnos slova, brojeva i stvaranja.
Ako svi ljudi dele iste osnovne hemijske elemente i isti univerzalni genetski kod, onda razlike koje nas dele ne menjaju činjenicu da pripadamo istoj vrsti i delimo zajedničko evolutivno poreklo. Brejden ovoj biološkoj činjenici dodaje duhovno značenje. Prema njemu, poruka o božanskom prisustvu u ljudskom telu mogla bi nas podsetiti da vrednost čoveka ne zavisi od religije, kulture ili društvenog položaja.

Čovek u sebi nosi skrivenu istinu
Dok nas brojne doktrine udaljavaju od sopstvene istine i svetlosti i upućuju da je spas negde tamo – bilo da se radi o politici, religiji ili farmaciji, uvidi o tome da DNK funkcioniše kao antena i da nosi zapise inteligencije koja ju je stvorila vraćaju nas tome da moć jeste u nama. U pojedinim gnostičkim tradicijama, naročito onima koje poznajemo iz tekstova pronađenih 1945. godine kod Nag Hamadija u Egiptu, pojavljuje se ideja da čovek u sebi nosi duhovni element koji potiče iz božanskog sveta. Taj element se često opisuje kao božanska iskra, dok je gnosis – neposredna, unutrašnja spoznaja – put ka oslobođenju od neznanja. Čovek ne mora da traži svu istinu izvan sebe, već treba da razume i ono što nosi u sebi.
Čovek ne mora da traži svu istinu izvan sebe, već treba da razume i ono što nosi u sebi
Prema Gregu Brejdenu, DNK ne čuva samo naše genetsko nasleđe već u njenom hemijskom sastavu možemo simbolički prepoznati i poruku o božanskom prisustvu u čoveku. On veruje da razumevanje te poruke, zajedno sa snagom naših uverenja i svesti, može iz temelja promeniti način na koji doživljavamo sebe i sopstvene mogućnosti.
Pročitaj i: O svesti, snovima i granicama slobodne volje: EKSKLUZIVNO prof. dr Nikola Vojvodić
Tekst: Jasmina Stojanović / Ilustracije: Redakcija




