U desetoj nedelji trudnoće počinje razvoj neokorteksa, koji će kontrolisati emocije i kognitivne sposobnosti deteta poput memorije, koncentracije, sposobnosti za rešavanje problema…


U istom periodu kreće i razvoj onoga što nam zaista daje pravo na to da kažemo da je svako od nas poseban i jedinstven, kreće razvoj otisaka prstiju. I zanimljivo je to da ako se, hipotetički neko rodi bez mozga, ne može imati ni otiske prstiju.
Ništa na svetu ne prenosi brže informacije iz spoljašnjosti od ruku. A na rukama i prstima su zapisi svakoga od nas. Zapis svega što je bilo pre nas. Izgled otisaka je uslovljen genetikom, ali i nama u materici. U zavisnosti od položaja deteta u materici, nutritijenata, odnosa mame prema nama, mi formiramo otisak koji će sa nama biti do trenutka dok ne odlučimo da napuštamo planetu.
Otisak u vremenu i prostoru
Tokom života, mi svoju energiju, svoj otisak (svoj DNK-a) ostavljamo u prostoru. On kokreira sa materijom i bićima sa kojima dolazimo u kontakt. Njime se čak i potpisujemo. Kada ostavimo svoj pečat na nečemu/nekome, to radimo iz energije ličnog identiteta. Tačnije, u energetskom smislu, iz polja svog želuca.
Veza otisak prsta – želudac (koža) je ono što predstavlja našu suštinu. Naš odnos sa precima. Roditeljima. Nama samima. Tako, bilo kakva nestabilnost u želucu, priča priču i o pitanjima unutrašnjeg identiteta. Da li smo sebi to što verujemo da jesmo?
Bilo kakva nestabilnost u želucu, priča priču i o pitanjima unutrašnjeg identiteta
I vrlo često, koža će da odreaguje. Ovo je ništa do uzročno – posledična veza. Lančana reakcija koja je tu da nas izvede na pravi put. Ne na put predaka, jer, oni su već iskoračali. Već na put sopstvene svrhe. Da, naš želudac i otisci prsta, naša koža na kraju, to mogu.


Identitet u svetu i oko sveta
Unesite svest u svoje prste. U to kako i zbog čega ostavljate svoj potpis u svetu. Obratite pažnju na reči koje izgovarate. Jer one su pitanje želuca (na početku beše reč je upravo pitanje i otisaka prstiju). Na kraju, ovo su pitanja kože.
Ovo je duboka tema koja seže do postanka vrste. Do prvog otiska. Do momenta kada je koža postala graničnik i čuvar svih zapisa o čovečanstvu.
Pročitaj i: Evolutivna floriterapija
Tekst: @magdalenaperth / Foto:
Ostavite odgovor